Sofijin svijet ili Alice u zemlji filozofskih čudesa

nedjelja, 10.09.2006.

Hard to say goodbye...

Evo mene… opet… Hm, dugo vremena nisam ništa pisala, zar ne?? Pa eto, događa se… Sad sam baš iščitavala sve moje postove, stare, manje stare, sve otpočetka… Ovaj blog postoji već od 26.01.2006. Istina, imala sam ja svojih faza, prekidanja i sličnog, ali ipak, ne može se poreći da toliko postoji. A to za mene nije baš malo. Doduše, nije ni puno, ali eto. Sad kad vidim, što sam sve pisala, način na koji sam iznosila razmišljanja i osjećaje, neke su mi stvari smiješne. A zbog nekih sam još u stanju plakati. Zanimljivo je to što baš sad, kad imam toliko inspiracije za pisati i sve, ja baš sad prestajem pisati. A sad mi treba, možda više no ikad, par racionalnih savjeta. A ipak, možda je bolje ovako. Možda. Dakle, stvari stoje ovako: malo mi je sad trenutačno kriza, a ja još nemam taj prokleti adsl, pa mi je račun prevelik sa ovim stalnim tipkanjem, pa moram srezati neke stvari i tako sam zaključila da blog otpada. I nije to toliko iz financijskih razloga, mislim, sve manje i manje sam ja na blog vremena trošila, već mi je nekako sve to postalo previše. Želim ukinuti ovaj blog, riješiti se male i nesređene sophie amundsen i pojaviti se, za nekoliko mjeseci možda, u nekom drugom obliku. Ne, ne mislim pri tome biti netko drugi, pretvarati se ili bilo što slično. Jednostavno, nadam se da ću uspjeti odrasti, okrenuti se bitnim stvarima, prestati gledati sve na moj način, prestati biti ovoliko autodestruktivna, i uz sve to, pokušati ostati, a prije svega, postati bolja osoba. Možda zvuče čudno, ove moje riječi. Naravno da zvuče. Rijetko kad sam uspijevala reći sve ono što želim i kako želim na pravi način. Ne očekujem od vas da shvatite zašto ovo radim.
Uglavnom, želim reći sljedeće: Prije svega, zahvaljujem svima koji ste posjećivali ovaj blog, davali mi, vrlo često korisne i utješne savjete, bili sa mnom u nekim trenucima kad sam osjećala da netko drugi nije bio. Izdvojila bih posebno annu, jednu, meni veoma zanimljivu i jako dobru bloogericu, koja mi je, možda najviše od sviju, pomogla svojim savjetima, i koja ima jedan fantastičan i zanimljiv blog, i jako pametna razmišljanja. Pa eto, anna, hvala puno na svemu. Naravno, tu je i moja draga coco, ali ona će dobiti hug i kiss, i sve one gluposti kojima se zahvalnost pokazuje. Ima tu još nekoliko bloogera koje bih htjela izdvojiti, to su: gugo, Gospodarica,somnus_ Ragazzina, o(-_-)o, twiggs... ali i svi ostali koji su posjećivali ovaj blog, manje ili više redovito. kiss(isprika svima koji nisu spomenuti...)
I eto, ovaj post će stajati ovdje nekih mjesec dana, dok ga ne pročitate svi (tako da se ne pitate gdje je mala sophie otišla i zašto se nije pozdravila!!!). i onda, ako u nekom budućem životu budem imala svoj blog, javim vam se svima... to je obećanje... yes
Ne volim rastanke, to su obično trenuci kada se ponašam čudno i nabrzaka promrmljam nešto što uopće nema smisla, što mi se, osjećam dogodilo i ovaj put, ali eto... nobody's perfect...
Pozdrav veeeelikiiiiii svima.... i hvala svima... do idućeg puta...mahwavekisswave

10.09.2006. u 13:06 • 13 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< rujan, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Image Hosted by ImageShack.us

LINKOVI

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

NEMAM DOVOLJNO PAMETI DA SAMA KAŽEM, ALI TOČNO OVO VAM ŽELIM PORUČITI:

"Ne ovisite o posuđenom znanju. To vas samo opterećuje, čini vas teškim, veže vas u lance, zarobljuje riječima, pa potpuno zaboravljate svoja krila i cijelo nebo koje je vaše. Ali okovani u lance religija i crkava i svetih pisama ne možete letjeti preko sunca u daleko plavo nebo; ne možete postati jedno sa svemirom."
Osho


„Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...”

Herman Hesse


“Upamtite da nitko ne može učiniti da se osjećate inferiornim ako mu vi to ne dopustite.”
Eleanor Roosevelt


"U centru sebe imaš odgovor; Ti znaš tko si Ti i Ti znaš što Ti želiš."
Lao-tzu


"Kada si u miru i harmoniji sa sobom, u miru si i harmoniji svugdje; u gužvi, na planini, na tržnici ili sam."
Nahsti


...The rest is silence.
William Shekespeare – Hamlet

I naravno stihovi, iz visoke i pop kulture:

Ravnodušan prema plaču
Riblja čorba


Ravnodušan prema plaču, obožavam ilovaču
Gotova je moja muka, pa se smijem iz sanduka
Oko mene su ustvari, licemjeri i govnari
Svako mi za dušu pije, a znam, lazu drkadžije
Svako ko je tu plakao, poslo bi me u pakao.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.


A gore mi pjevaju popovi i nasljeđuju me lopovi
Šapuću samozvani proroci, upropastiše ga poroci
Dok izjavljuju saučesće, pljuju po meni sve češće i žešće
Na glavu mi stavljaju lovore, drže mi posmrtne govore
Stoka sto laže kako zine, preuveličava moje vrline.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.


Možda nema ko da plače, pa plaćaju narikače
Mnogo sveta, divan sprovod, za pijanku sjajan povod
Ko u svakom dobrom vicu, sreća je na svakom licu
Grobar čeka napojnicu, još po jedna za ubicu
Za presrećnu porodicu i veselu udovicu.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.

...........................................

Samo za mog malog zločestog kojeg ne volim ni približno onoliko koliko zaslužuje...

KAČALOVLJEVOM PSU
(Jesenjin)


Za sreću Jimmy, daj mi šapu ti.
Takve šape nitko neće naći
Hajde da lajemo na tišinu mi
Baš kada će plav mjesec izaći
Za sreću Jimmy, daj mi šapu ti.

Oprosti mili, ne liži se tako.
Shvati bar ono što je najprostije.
Ne znaš ti da živjet nije lako
I da na svijetu često dobro nije.

Tvoj je gospodar i slavan i mio.
Dom mu je pun na priliku svaku.
I svaki gost bi rado pogladio
Tvoju sjajnu i mekanu dlaku.

Baš đavolski ti si lijepo pseto.
Svakom u susret trčiš lakovjerno.
I ne pitajuć' ga, k'o drug pijan, eto,
Grliš ga i ljubiš bezmjerno.

Mili moj Jimmy, kod tebe znam ima
Gostiju mnogo, skoro prava sila,
Al' najtužnija, reci, među njima
Da slučajno nije kada dolazila?

Doći će ona, kunem ti se, prisan,
I kada upreš u nju svoje zjene,
Za sve što sam kriv i za što nisam
Lizni joj ruku ti umjesto mene.
....................................


PJESNICI
(A.B.Šimić)


Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom I njihove oči
Velike I nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
Na ćutanje što ih okružuje I muči
Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.
…………………………….


MY WAY
(Frank Sinatra)


And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.

I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.


I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.


For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!
……………………………


BALADA IZ PREDGRAĐA
(Dobriša Cesarić)


…i lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni preksutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi…

A prolaze kao i dosadaljudi
I maj već miriše-
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više…

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
……………………………


Baš Čelik
(Zabranjeno Pušenje)


Bila je noć, i svetionik stao da namigiva,
Bila je noć, i mjesec i zvonik i ti, uz mene živa,
Padao mrak, Baš Čelik svjetlost dana uze
Padao mrak, 'mjesto zvjezda zablistale su suze

A snivali smo krilat let ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet od sreće i od snova….

A snivali smo krilat let ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet od sreće i od snova….